Promologo_edited_edited.png
  • Prim. Dr Emir Talirevic

Šta možemo vidjeti transkranijalnim Dopplerom?

Jako česta pretraga na koju se pacijenti upućuju u kliničkoj praksi jeste

transkranijalni Dopler krvnih sudova u mozgu, ili popularno poznat, TCD.

Najčešće se na ovu pretragu šalju osobe koje imaju simptome poput vrtoglavice

ili gubitaka svijesti. Na ovaj način, ljekari koji ih upućuju na pomenuti pregled

žele provjeriti da li je protok u mozgu u području stražnje cirkulacije adekvatan

te da li postoji eventualni pad protoka koji može objasniti simptome kod

pacijenta.

Na žalost, ovo je tek mali dio onoga što je ovim pregledom moguće ustanoviti.

Transkranijalni Dopler ima puno veće mogućnosti i njegova aplikacija u kliničkoj

medicini je u stalnom porastu. Prije svega, upoznaćemo pacijente sa svim

informaciojama koje možemo da dobijemo iz ovoga pregleda a nakon toga ćemo

povezati značaj ovih informacija sa određenim oboljenjima. Na tzv. spektralnoj

Dopler krivoj, vidimo nekoliko parametara: brzinu kojom kriva raste do svoga

maksimuma, maksimalnu brzinu (na nalazima označenu kao PSV), najnižu

brzinu (na nalazima označenu kao EDV) te iz ovih paramtara dobija računski

dodatne informacije kroz indeks rezistencije, indeks pulsatilnosti te srednju

brzinu protoka koja je sigurna jedna od najznačajnijih mjera prilikom izvođenja

ovoga pregleda.

Promjene na ovim parametrima može izazvati niz poremećaja: suženja će

promjeniti izgled krive, ukoliko nađemo tačnu lokaciju suženja, možemo

izmjeriti brzinu koja će biti povećana. Pored detekcije suženja u krvnim

sudovima mozga, možemo ustanoviti postojanje tzv. kolaterala, tj. abnormalno

prohodnih krvnih sudova čijim otvaranjem se kompenzuje problem cirkulacije u

dijelu mozga čiji je primarni sud zatvoren. Ovaj nalaz je od značaja za pacijente

sa stanjima nakon moždanog udara jer pokazuje indirektno kolika je rezerva

moždanog tkiva u slučaju ponovnog udara. Pored ovoga, odnos između PSV i

EDV je jako bitan prilikom evaluacije pacijenata sa hipertenzijom (visokim

pritiskom) jer dolazi do povećanja ovoga omjera u skladu sa padom EDV. Na ovaj

način ljekar može indirektno znati koliko je opterećenje u malim arterijama u

mozgu. Pored ovih parametara, mouće je pratiti stanje kod pacijenata koji su

razvili krvarenje oko mekih moždanih ovojnica, tzv. subarahnoidnu hemoragiju

(SAH). Ovi pacijenti su pod velikim rizikom za nastanak moždanog udara te je

jako bitno na vrijeme prepoznati razvoj ove komplikacije jer je na raspolaganju

adekvatna terapija. Osim ovih problema, putem studije vazomotorne

reaktivnosti, moguće je ispitati tzv. rezervu protoka, tj. mogućnost moždanih

arterija da povećaju svoj protok kada je to potrebno. Pored evaluaciej pacijenata

sa moždanim udarom, ova studija je jako bitna kod evaluacije pacijenata sa

glavoboljama, jer tipično migrena daje jako veliko povećanje protoka pri

stimulaciji.

Iz svega ovoga je jasno da se transkranijalnim dopplerom (TCD) može dobiti

puno više od onoga što se najčešće traži. Ukoliko znamo da je moždani udar

drugi vodeći uzrok smrti, odmah iza srčanih oboljenja, ovoj pretrazi moramo posvetiti veću pažnju od one koju danas ima.

8 views

Recent Posts

See All