Promologo_edited_edited.png
  • Promo&CME

Hipoglikemija

Updated: Jan 12

poglikemija ili pad vrijednosti šećera u krvi predstavlja jako važan i učestao problem u medicini. Za razliku od hiperglikemije, tj. porasta vrijednosti šećera u krvi, koji simptome daje postepeno kroz određeni vremenski period, hipoglikemija se razvija puno brže i u jako kratkom periodu može izazvati komu i smrt samog pacijenta.


Osim medicinskog značaja, hipoglikemija ima jako bitan socijalni značaj jer su padovi vrijednosti šećera u krvi odgovorni za veliki broj saobraćajnih udesa, nezgoda na radnom mjestu te povreda u svakodnevnom životu. Normalne vrijednosti šećera u krvi iznose 3,3-6,1

mmol/l, te pad vrijednosti šećera ispod ove donje granice predstavlja hipoglikemiju. Pojava simptoma je dosta varijabilna i hipoglikemija je poznata u medicini kao veliki imitator. Nisu rijetki slučajevi gdje se pacijenti javljaju sa simptomima moždanog udara i oduzetosti tijela, konfuzijom, epileptičkim napadima i drugim, potpuno nevezanim kliničkim sindromima a da je u pozadini svega obični pad šećera u krvi te da korekcija dovodi do brzog oporavka pacijenta.


Hipoglikemija se dijeli na funkcionalne i organske hipoglikemije.

Najčešće su funkcionalne, koje se dijele na postprandijalne (koje nastaju iza jela) i hipoglikemije natašte.

Organske hipoglikemije se javljaju kod tumora pankreasa, kod oboljenja jetre, endokrinih bolesti, dječijih bolesti i kod oboljelih od dijabetesa na antidijabetibetičnoj terapiji (kada ih nazivamo terapijske hipoglikemije). Pojava hipoglikemije kod oboljelih od šećerne bolesti je rijetka ako je terapija dobro vođena i ako je ishrana podešena potrebama bolesnika. Obično se javlja kod oboljelih od šećerne bolesti koji primaju inzulin, a manje u onih koji se liječe peroralnim antidijabeticima. Za hipoglikemiju je karakteristično, da obično nastaje u napadima, javlja se i danju i noću, često povod u javljanju ovog sindroma je izostavljanje obroka, fizički napor ili uzbuđenje. Može nastati zbog nedovoljnog primanja, poremećaja metabolizma i gubitka šećera u mokraći. Oboljevaju osobe oba pola podjednako svih dobnih skupina.


Simptomi i znaci

Prvi simptomi se obično manifestuju u vidu umora, malaksalosti, drhtanja i znojenja, gladi,

tahikardije, neugodan osjećaj ili boli u trbuhu, zamagljenost vida, smetnje akomodacije i dvoslike. Drugi dio simptoma je odraz nervnog sistema, a to su glavobolje, nesvjestica, mentalna konfuzija i osjećaj gladi. Pri jače izraženoj hipoglikemiji manifestuju se i znaci kortikalne simptomatologije kao što su pospanost, tremor, hipotonija, trzaji, tonički spazmi, a ponekad i gubitak svijesti. Rjeđa je pojava smetnje govora, poremećaj koordinacije, ataksija i drugo. Ponekad bolesnici postaju veoma razdražljivi, imaju napade bijesa, izgled teške alkoholiziranosti, neadekvatno ponašanje, slično akutnoj psihozi. Sve ove pojave mogu se razvijati postepeno ili mogu nastati naglo. Istovremeno se javlja lagani nemir, nervoza i strah. Shvaćanje i mišljenje je otežano, govor je nervozan, nejasan, usporen, pa bolesnik djeluje zbunjeno, izgubljeno, dok su mu kretnje nesigurne i nespretne. Ako se hipoglikemija pogoršava, bolesnik postaje euforičan i vrlo nemiran. Motorički i psihički nemir očituje se stereotipnim kretnjama. Teža hipoglikemija izaziva tetanoidne grčave, torzione spazme, disocijacije pogleda očiju, prisilni smijeh i plač. U daljem razvoju hipoglikemije smetenost se pojačava, a motorički i psihički nemir razvija se do psihotičnog manijakalnog uzbuđenja, koje je pračeno halucinacijama. Pohlepa za hranom doseže maksimum. U ovoj fazi nastaju tzv.toničko-klonički grčevi sa svim svojstvima epileptiformnih napada, koji se mogu završiti sa komom. Tada su zjenice uske, ukočene, koža blijeda i orošena znojem, puls usporen, disanje površno, tjelesna toplota je snižena. Na koncu uz hipotoniju mišića, gube se normalni, a javljaju patološki refleksi, poremećaj disanja zbog ireparabilnog oštećenja mozga, zbog čega može nastupiti koma i smrt.


Napadi hipoglikemije mogu trajati satima. Ako se hipoglikemični napadaji javljaju često i traju više godina, mogu nastati ireparabilna oštećenja mozga, obzirom da mozak iskorištava šećer bez posredovanja insulina. Sniženje šećera u krvi izaziva nedostatak glukoze u stanicama mozga, pa se smanjuje iskorištavanje kisika i nastaje poremećaj funkcije mozga, gdje dolaze poremećaji s promjenom ličnosti i smanjenjem intelektualnih sposobnosti. Ovi poremećaji očituju se usporenim mišljenjem, shvaćanjem, govorom, smanjenjem aktivnosti i inicijative sa izrazitom emocionalnom labilnošću sve do teškog dementnog stanja.


Terapija hipoglikemija

Razlika u težini kliničke slike pojedinih vrsta hipoglikemija zahtjeva i različit terapijski pristup.

Najviše angažovanja i terapijskih mjera mora se primjeniti kod bolesnika sa organskim hipoglikemijama, jer ti su bolesnici obično u komi. Liječenje teških oblika hipoglikemije zahtjeva primjenu koncentrovane intravenozne glukoze.Kod bolesnika na peroralnoj antidijabetičnoj terapiji pojave hipoglikemije se otklanjauzimanjemslatke hrane i na taj način uklone hipoglikemiju kod pojave prvih simptoma.Svi znaci i simptomi se brzo povlače po uzimanju ugljenih hidrata u dovoljnoj količini, tako da se preporučuje da svaka osoba pri pojavi prvih simptoma ima pri ruci hranu koja sadrži ugljene hidrate, kao što su kocka šećera ili čokolade.

13 views

Recent Posts

See All