Promologo_edited_edited.png
  • Prim. Dr Emir Talirevic

Kada operisati srčane zaliske?

Updated: Jan 12

Oboljenja zalistaka su jako čest problem u kliničkoj praksi sa kojim se praktički srećemo svakodnevno. Oboljenja srčanih zalistaka imaju različite uzroke koji mogu biti upalni, infektivni, urođeni (kongenitalni), metabolički, degenrativni i mnogi drugi.


Sam mehanizam nastanka oboljenja je dosta varijabilan ali se u biti sve svodi na dva mehanizma: oštećenje zalistaka koje remeti njihovu pokretljivost i na taj način sprečava kretanje krvi kroz njega što se medicinski naziva stenoza, ili oštećenje zalistaka koje izaziva nekompletno zatvaranje te na taj način omogućava vraćanje krvi natrag u šupljinu iz koje je došla (stanje koje se naziva regurgitacija). Ako znamo da u srcu imamo četiri zaliska, praktički je jasno da se sa ovim problemima možemo susresti na svakom srčanom ušću, a nerijetko na jednom ušću nalazimo kombinovanu manu gdje je zalistak sužen ali istovremeno i oštećen te se na ehokardiografskom nalazu srećemo sa slikom stenoze i regurgitacije.


Sa praktičkog aspekta, najčešće se srećemo sa oboljenjima mitralnog i aortalnog ušća koja imaju potpuno drugačije ponašanje, brzinu progresije te naravno, različit postoperativni tok.


Vrijeme kada pacijentu predložimo operaciju je od životnog značaja za njega; prerana operacija ima za rezultat izlaganje pacijenta reoperaciji kroz određeno vrijeme ili rizik nastanka niza drugih komplikacija poput srčanih aritmija, moždanog udara, srčanog popuštanja, endokarditisa itd. Sa druge strane, kasno predložena operacija za posljedicu ima značajno veći perioperativni mortalitet (smrtnost neposredno nakon zahvata), lošu prognozu i nakon urađenog zahvata (naročito ukoliko se radi o mitralnom zalisku) te praktički iste simptome kod osobe i nakon izvedenog zahvata.


Metoda izbora za evaluaciju oboljenja zalistaka jeste ehokardiografija. Za razliku od koronarne bolesti gdje invazivna kateterizacija koronarnh arterija predstavlja zlatni standard u evaluaciji i nešto bez čega nijedan kardiohirurg na svijetu neće staviti pacijenta na operacioni sto, ehokardiografija je suvereno pri evaluaciji oboljenja zalistaka. Naime, kod kalkulacija oboljenja zalistaka, invazivna kateterizacija srca je limitirana na jednu aplikaciju kontrasta i na mjerenje parametara kroz nekoliko srčanih ciklusa koje ova aplikacija omogućava. Kod ehokardiografije možemo vršiti mjerenja kroz onoliko ciklusa koliko nam je potrebno da bi došli do validnih parametara. Na žalost, jako mali broj ljekara zna način kalkulacije bitnih parametara kod bolesti zalistaka i vrlo često se izdaju nalazi sa paušalnom ocjenom težine, zasnovanom na obično jedno, malo ili nimalo korisnom parametru kao što je slika na color flow imagingu ili brzina

regurgitacije/stenoze.


Jedini validan parametar za konačnu evaluaciju težine stenoze jeste «efektivno regurgitacijsko ušće» (ERO) i «efektivni regurgitacijski volumen» (RV) kod regurgitacija te area kod stenotičnih valvula (površina valvule iskazana u kvadratnim centimetrima). Do ovih parametara se dolazi uzimanjem više drugih mjera te kompleksnim podešavanjima samog načina akvizicije slike. Samo na ovaj način je moguće odrediti stvarnu težinu valvularnog oboljenja te pacijentu predložiti optimalan način liječenja –medikamentozni ili operativni.

12 views

Recent Posts

See All