Promologo_edited_edited.png
  • Prim. Dr Emir Talirevic

Male bubrežne mase

Updated: Jan 12

Sa napretkom tehnologije i raširenom upotrebom ultrazvuka, ljekari su dobili mogućnost precizne dijagnostike na nizu organa kao što su jetra, štitna žlijezda, bubreg i mnogi drugi. Sa svakodnevnom upotrebom i pregledima pacijenata, postalo je jasno da su morfološke promjene u vidu manjih masa dosta česte i obično nisu praćene simptomima kod pacijenata i predstavljaju slučajan nalaz.


Jedan od organa na kojem srećemo ovakve promjene jeste svakako bubreg gdje se male, izolovane mase pronalaze u 18 do 27% slučajeva. Naravno, ultrazvučna dijagnostika je tek prvi korak i ona se obično nadopunjuje sa CT ili MRI dijagnostikom. Većina ovih uočenih promjena predstavljaju jednostavne ciste koje se ne boje nakon aplikacije kontrasta. Međutim, ostaje određeni broj promjena koje imaju drugačije ponašanje, boje se kontrastnim sredstvom te kao

takve mogu predstavljati potencijalni karcinom.


U evaluaciji ovih masa, najčešće se koristi takozvana Bosniakova klasifikacija gdje se mase prema svojoj morfologiji, strukturi zidova te ponašanju pri aplikaciji kontrastnog sredstva svrstavaju u jednu od četiri klase te se odluka o daljem liječenju donosi na osnovu toga. Kao neko generalno pravilo, što je masa manja, manje su i vjerovatnoće da se radi o malignom procesu.


U slučaju da radiološke karakteristike bubrežne mase mogu odgovarati malignom oboljenju, obično se radi biopsija promjene iglom koja se pod CT kontrolom ubacuje u tkivo koje se analizira. Pretraga je jednostavna i sigurna, ali na žalost, negativan nalaz ne može sa sigurnošću isključiti postojanje mailgniteta.


Tretman ovih pacijenta zavisi od više faktora gdje možemo odabrati aktivno praćenje promjene putem serijskih analiza na MRI ili drugim aparatima, mada se ovaj pristup rijetko do nikada ne praktukuje kod mlađih, zdravih osoba i rezervisan je za starije koji pored ovoga nalaza, imaju druga oboljenja koja limitiraju operativno liječenje. Nekada je radikalna nefrektomija bila metoda izbora kod ovih pacijenata, međutim, sa provođenjem niza studija, pokazala se

velika učestalost hronične bubrežne bolesti koja se vremenom razvija te je postalo ključno očuvati bubreg i njegovu funkciju. Na taj način se razvila pacijalna nefrektomija ( djelimična resekcija bubrega sa očuvanjem zdravog tkiva). Niz studija je pokazao da je očuvanje bubrežene funkcije veće te rizik štećenje kao što je proteinurija (gubitak bjelančevina u bubrezima) manji kod pacijenata koji su podvrgnuti parcijalnoj nefrektomiji.


Danas nije moguće da sa sigurnošću kažemo koje od ovih malih bubrežnih masa mogu predstavljati karcinom. Takođe, kako smo rekli, veliki broj starijih osoba umire od drugih oboljenja, nevezano za način tretiranja promjene na bubregu. Iz toga razloga, kod starijih trebamo dobro razmisliti prije nego što se odlučimo za formu liječenja i eventualni operativni zahvat. Kod mlađih osoba je potrebno detaljno evaluirati uočene promjene i odluku donijeti nakon svih pretraga, uključujući eventualnu biopsiju.

2 views