Promologo_edited_edited.png
  • Prim. Dr Emir Talirevic

Medicinska greška kao uzrok bolesti

Prije svakog odlaska ljekaru, pacijent u glavi priprema «svoju priču» u kojoj on

ima namjeru da detaljno izloži svoj problem onome koji ga pregleda. Ovaj

razgovor koji se u medicinskoj terminologiji naziva stručno «anamneza» je

ključni elemenat u postavljanju dijagnoze. Na žalost, ono što je većina pacijenata

na svojoj koži okusila, jeste da rijetki stižu da ispričaju svoju priču od početka do

kraja. Američka statistika je došla do rezultata da prosječna posjeta pacijenta

ljekaru danas traje 22 minute dok je 1989 ovo trajanje bilo svega 16 minuta.

Naravno, ovaj period je jako kratak i u velikom procentu slučajeva nedovoljan za

prikupljanje svih relevatnih podataka te za sam pregled pacijenta i pisanje

nalaza.

Znamo da se greške dešavaju u svakoj profesiji, pa je logično postaviti pitanje

koliko su česte greške u medicini? Šokantan podatak o učestalosti grešaka

ljekara i zdravstvenih radnika je prvi put došao na uvid javnosti 1999 godine

kada je Nacionalni Institut Zdravlja (NIH) Vlade SAD-a objavio poražavajući

podatak da 98.000 ljudi umire svake godine u SAD-u kao posljedica medicinske

greške u liječenju. Ovaj, sada već čuveni izvještaj pod nazivom «To Err is Human

(Griješiti je ljudski)» je pokrenuo pravu revoluciju u kontroli kvalitete usluga u

zdravstvu a kao rezultat toga, 2007 godine, NIH je dao prve donacije projektima

koji se bave ispitivanjem uzroka grešaka u liječenju. Postoji više razloga koji

objašnjavaju ovako visok broj medicinskih grešaka u SAD koja ima sigurno

najrazvijeniju medicinu u svijetu. Jedan je svakako pad u broju autopsija.

Ispitivanja su pokazala da ovaj broj značajno opada u ustanovama koje imaju

visok procenat obdukcija umrlih pacijenata (kao što je to slučaj sa

Univerzitetskom bolnicom u Cirihu gdje se procenat obdukcija primiče 90%).

Vremensko ograničenje ljekara je svakako drugi od uzročnika. Dalji statistički

podaci su takođe poražavajući: 10 do 15% pacijenata koji dobijaju dijagnozu u

ordinacijama primarne zdravstvene zaštite (bilo da se radi o ljekarima porodične

medicine, interne medicine ili pedijatrije) dobijaju pogrešnu dijagnozu. Najveći

broj ovih grešaka nema medicinski značaj i pacijenti dolaze do poboljšanja

spontano, ali je jasno, da na ovako velikom uzorku, i ovaj mali procenat grešaka

može imati potencijalno veliki značaj.

Šanse da ljekar griješi eksponencijalno rastu sa kompleksnošću problema. Sa

druge strane, doktori, puno češće od pacijenata, uviđaju mogućnost greške. Sam

proces postavljanja dijagnoze počinje od formiranja liste mogućih uzroka

simptoma kod pacijenta. Ukoliko imamo listu od deset mogućih oboljenja, po

definiciji, jedna će dijagnoza biti tačna a devet pogrešne. Istraživanja su pokazala

da je najveći broj medicinski bitnih grešaka nastao kao serija niza manjih grešaka

koje su pacijenta pratile kroz čitav dijagnostički proces. Pacijenti trebaju biti

upoznati sa vrijednosti drugog ili trećeg mišljenja, naročito u situacijama kada

simptomi nisu kontrolisani ili se pogoršavaju a u nalazima postoji niz

poremećaja koje Vaš sadašnji ljekar ne uspijeva u potpunosti objasniti.

2 views